Najlakše bi bilo sve to gurnuti pod tepih
HRVATSKI SABOR KULTURE 2023., PRVA NAGRADA, PLAKETA “SLAVKO KOLAR”
Ljiljana Zorčić
Otvorio sam oči u nepoznatom prostoru i prešao pogledom oko sebe. Na stolu su stajale pepeljare pune opušaka, prazne boce od vina i čaše od kojih su neke bile prevrnute. Ustajali zrak izazivao mi je povraćanje. Ono što sam osjetio ugledavši golo tijelo pored sebe, zasjenilo je sve ostalo. Tiho se izvučem iz kreveta i još tiše pokupim svoje stvari.
Uguravanje
TREĆA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE 2023. (dodijeljene su dvije treće nagrade)
Ljiljana Zorčić
Iznenadilo me kucanje na vratima. Priđem i pogledam kroz špijunku. Vani je stajala mlada žena, lažna crnka, mršavica.
Sigurno jede organske gluposti, pretpostavim.
Ispod tamnoplave krinoline virila joj je crvena haljina i crna lakirana štikla. U ruci je držala torbicu od prave kože.
Ova sigurno nije strastvena u svezi zaštite životinja i globalnog zatopljenja, prosudim bez jasnog razloga.
Ficus Carica
TREĆA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA JEDNOMINUTNU PRIČU GRADSKE KNJIŽNICE POŽEGA 2023.
Sanja Hađina
Zovu me smokva. Moji jedini vjerni prijatelji su gliste. Svaki mrtvi list ili životinju pretvaraju u mirisni kompost.
U mom vrtu žive i druga stvorenja – ljudi. Od njih imam malo koristi.
Voće za Razan
PRIZNANJE NA NATJEČAJU ZA JEDNOMINUTNU PRIČU GRADSKE KNJIŽNICE POŽEGA 2023.
Natalija Demirović
Zagrize u narančasto sočno i pusti da se slijeva niz bradu. Zna da treba nastaviti bježati niz rijeku, ali zatvori oči i još jednom uroni u mekoću nepoznatog voća. Sunce mu već obilato zagrijava kožu dok se ljepljivi nektar suši i ostavlja bijele fleke.
Zarobljeni
TREĆA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE 2023. (dodijeljene su dvije treće nagrade)
Andrijana Nemet Kosijer
- Seple… sere... spert…
- Serpentina. Nije mi jasno zašto inzistiraš na takvim riječima. Lakše bi ti bilo…
- Ne… ne…Sepre… tina! - zacrvenjela se i nekoordinirano micala lijevu ruku ne znajući što bi s njom.
- Ok, sutra ćemo opet. Liječnik je rekao da treba vremena. – nježno ju je pogledao i prebacio šal preko njezinih ramena.
Kradljivci tulipana
DRUGA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE 2023.
Estela Ivanović
Daleko od toga da smo bili loši, išli smo na misu i čistili nokte, no to nas nije spriječilo da provodimo travanj planirajući pljačku vrta babe Ovne. Jasno da joj to nije bilo ime, no ono pravo, Janja, nije išlo uz nju jer su joj pod maramom falili tek rogovi. U tom nedostatku, imala je pse za koje je Cujo bio pekinezer.
Ono što smo mi
Gordana Samardžija
Osa je uletjela kroz prozor unajmljene kuće u kojoj se održavao tečaj kreativnog pisanja. Nitko je od polaznika nije primijetio niti se zbog nje uznemirio. Nisam ni ja.
Mrlja na kragni
Nikolina Nikolić
U cvjetnjaku ispred kuće, ispod razgranatog igličastog drveta, bilo je naše utočište. Kreveti za lutke. Lutke su naša djeca, a mi smo mame. Djevojčica narančaste kose, kratko podšišane ali neukroćene, čiji se pramenovi pokušavaju izboriti s namjerom da stoje mirno i uredno, lutkom barata kao da već ima puno iskustva s tim – biti mama.
Sklopim oči, Levi
Ljiljana Zorčić
U logoru sam kao domovini odan vojnik dočekao kraj rata. Tu su nas zarobili Amerikanci. Nismo se opirali. Bili smo sretni što su oni stigli prije Rusa. Vjerovali smo da će Amerikanci lakše razumjeti naš odnos prema Židovima. Oni su imali crnce i svoju priču s njima. Nisu rasne razlike izmislili Nijemci.
Pet gitara
PRVA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE 2023
Katarina Pučar
Prvu gitaru na kojoj je svirao napravio je sam, od kartona. Nacrtao je šest žica kako bi vježbao akorde. Zamišljao kako zvuče. Stajao pred ispucanim ogledalom u vlažnom hodniku i glumio divljeg rokera iz prošlog stoljeća mašući glavom na kojoj je bila zamišljena duga i zamršena kosa.
Tuspas mene!
Marijana Bevanda
Još samo rijetko razmišljam o Sandi. Damir mi tu i tamo zabljesne pred očima, najčešće kad vidim kakav oglas za prodaju nekretnina, ali ga brzo odagnam kao prisilnu misao kojoj ne dopuštam da se dalje razvija. Samo kratko zatresem glavom da ga maknem kao prašinu s mozga i pustim da se rasprši u bezobličje.
Mol
Estela Ivanović
Došli smo na mol zbog kutije Ronhilla. Za to je bio najbolje mjesto jer leži zabačen pod borovom šumom iz koje se ne vide kuće ni kupači. Ondje su ga smjestile bogate obitelji, u vrijeme kad su djevojke plivale u haljinama. Tih cura više nema, no mol je još tu. Neće reći našim starcima da pušimo, kao što bi rekle babe s javne plaže.