
Kradljivci tulipana
DRUGA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE 2023.
Estela Ivanović
Daleko od toga da smo bili loši, išli smo na misu i čistili nokte, no to nas nije spriječilo da provodimo travanj planirajući pljačku vrta babe Ovne. Jasno da joj to nije bilo ime, no ono pravo, Janja, nije išlo uz nju jer su joj pod maramom falili tek rogovi. U tom nedostatku, imala je pse za koje je Cujo bio pekinezer.

Ono što smo mi
Gordana Samardžija
Osa je uletjela kroz prozor unajmljene kuće u kojoj se održavao tečaj kreativnog pisanja. Nitko je od polaznika nije primijetio niti se zbog nje uznemirio. Nisam ni ja.

Mrlja na kragni
Nikolina Nikolić
U cvjetnjaku ispred kuće, ispod razgranatog igličastog drveta, bilo je naše utočište. Kreveti za lutke. Lutke su naša djeca, a mi smo mame. Djevojčica narančaste kose, kratko podšišane ali neukroćene, čiji se pramenovi pokušavaju izboriti s namjerom da stoje mirno i uredno, lutkom barata kao da već ima puno iskustva s tim – biti mama.


Sklopim oči, Levi
Ljiljana Zorčić
U logoru sam kao domovini odan vojnik dočekao kraj rata. Tu su nas zarobili Amerikanci. Nismo se opirali. Bili smo sretni što su oni stigli prije Rusa. Vjerovali smo da će Amerikanci lakše razumjeti naš odnos prema Židovima. Oni su imali crnce i svoju priču s njima. Nisu rasne razlike izmislili Nijemci.

Pet gitara
PRVA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE 2023
Katarina Pučar
Prvu gitaru na kojoj je svirao napravio je sam, od kartona. Nacrtao je šest žica kako bi vježbao akorde. Zamišljao kako zvuče. Stajao pred ispucanim ogledalom u vlažnom hodniku i glumio divljeg rokera iz prošlog stoljeća mašući glavom na kojoj je bila zamišljena duga i zamršena kosa.

Tuspas mene!
Marijana Bevanda
Još samo rijetko razmišljam o Sandi. Damir mi tu i tamo zabljesne pred očima, najčešće kad vidim kakav oglas za prodaju nekretnina, ali ga brzo odagnam kao prisilnu misao kojoj ne dopuštam da se dalje razvija. Samo kratko zatresem glavom da ga maknem kao prašinu s mozga i pustim da se rasprši u bezobličje.

Mol
Estela Ivanović
Došli smo na mol zbog kutije Ronhilla. Za to je bio najbolje mjesto jer leži zabačen pod borovom šumom iz koje se ne vide kuće ni kupači. Ondje su ga smjestile bogate obitelji, u vrijeme kad su djevojke plivale u haljinama. Tih cura više nema, no mol je još tu. Neće reći našim starcima da pušimo, kao što bi rekle babe s javne plaže.